HRVATSKI

Već podosta vremena sam sklon pokretanju vlastitog bloga. Postoji podosta razloga zašto to i nije loša ideja, no nekoliko najosnovnijih bi bili sljedeći:

•

Razlog #1: FORMAT
Format je lako probavljiv i uvijek dostupan. Prije sam znao podosta pisati vlastoručno, ali me je uvijek hvatao strah da će se ispisano lako izgubiti u raznim neorganiziranim hrpama svačega i da će zahtijevati puno (previše) vremena da se izgubljeno nađe.

•

Razlog #2: ČUVA OD ZABORAVA
Vrijeme ide i život nosi. U svega nekoliko mjeseci se puno toga može promijeniti i čovjek se fokusira na nove situacije u kojima se nalazi. Nisam baš nešto prestar, ali se već u par navrata dogodilo da sam sebe iznenadim sjetivši se nekog podviga iz prošlosti na koje sam gotovo skroz zaboravio. Blog će pomoći da razmak između takvih Ajme! trenutaka bude što manji.

•

Razlog #3: DOSTUPNOST
Doista je blagoslov imati veliku obitelj, te još više prijatelja i poznanika. Svjestan sam svoje sreće što sam imao prilike živjeti i raditi u mnogim državama. Upoznao sam mnoge drage ljude posvuda, te je neprocjenjivo moći nazvati nekoga u okolici gdje god se nalazio. Ali što je veći društveni krug, time nekad postaje teže ažurirati sve oko svojih doživljaja i novosti. Jednostavan link od bloga unaprijed daje odgovor na mnoga pitanja.

•

Razlog #4: IZRAŽAVANJE

Ponekad je puno lakše pisati, nego li pričati. Tu su i neke iznimne situacije karakteristične za ljude poput mene. Dobar primjer toga je kada npr. imaš podosta nerazumljiv, mumljav i dubok glas koji više manje samo grmi. A kada ne grmi, onda grmi. Znam se nekad ljutiti kad me ljudi ne razumiju misleći da me ne slušaju i shvaćaju ozbiljno, a istina je zapravo ta da se itekako trude razumjeti me, ali jednostavno ne ide. Naoštrili su uši, a čuju samo vibracije u tlu. Onda Nikola, da olakšaš svima, hajde ti bolje piši.

•

Razlog #5: [ _ ]
Ovaj dobar razlog ću, nadam se, shvatiti s vremenom pa navesti jednog dana u budućnosti.

Na ovom blogu će biti svašta (lijepoga), a ponajviše mojih istinitih životnih doživljaja i iskustava. Ti (Vi) odlučuješ (odlučujete) kako ćeš (ćete) ga probaviti.

ENGLISH 

Blogging thoughts have been hovering around my mind for some time now. There are countless reasons that make this idea viable, but if I’d have to zoom in and pinpoint a few, they’d be:

•

Why #1: FORMAT
This blog creates a digital easy-to-read and hard-to-loose personal life portfolio that won’t get lost in some box or end up in a long forgotten pile of notebooks that I just might find one day when it’s too late (whatever that means).

•

Why #2: SECURITY
Too late, or lost forever, not sure what is worse. The security I’m referring to is in terms of me not forgetting some of the things I did or experienced. That goose-bumpy feeling you get when you actually remember something from your personal life that took place many years ago is priceless.

•

Why #3: ACCESS
Remember by myself and then tell others. Sounds easy, but in my case:

[HUGE family] + [lived and/or traveled to many places] =  many loved ones

This surfaces a slight problem as it is great to know many people and have somebody to call wherever I go, but that means that it puts a higher multiplier on the number of times one has to tell the same stories. Not that I don’t enjoy doing telling stories, but sometimes it is just easier to forward somebody a link and have them read till they drop.

•

Why #4: EXPRESSION
Most times, it is just easier to write stuff down. Especially if you are a little introvert like me. AND ESPECIALLY if you have a rough, mumbled and utterly non-articulate basso profondo voice like me.

•

Why #5: [ _ ]
When and if the blog ends, I’ll probably have an answer to this one.

•

So take this blog as you wish. For fun, for gossip or for getting updated. Whatever the case, there will be enough interesting true stories and experiences.

••